Susreti za mlade, T.Ivančić, 10.12.2009,Zagreb

Probajte pitati sebe i srce svoje.
Srce, šta kažeš kako si.
Pitajte svoju dušu.
Da naučite slušati samoga sebe i čuti.
Šta ti kaže duša ?Šta ti kaže život ?
Je li ugrožen ili je siguran ?
Šta ti kaže savjest ?
Je li ranjena ili slobodna ?
Jesi li se danas koji puta smijao ?
Ako nisi, onda , netko te povrijedio, nekoga mrziš, s nekim nisi u dobrim odnosima, ranjen si.
Jesi li depresivan.
Onda si se zagledao u svoju bolest i rane i besmisao i ne gledaš iznad toga.
Sjeti se zašto ti živiš ?
Imaš li neki cilj.
Imaš li neki ideal.
Što češ sa svojim životom ?
Hočeš li ostvariti nešto veliko ili češ proči nikakav ovom zemljom ?
Postoje li za tebe već neka djela za koja ti možeš reći  O dobro je da sam živio.
Ili postoje samo bezbrojni kruhovi koje si pojeo, bezbrojna odijela koje si nosio.
Da li ima iza tebe nešto što će ostati vječno zabilježeno u domovini Hrvatskoj.
Kako reagiraju ljudi kad te vide ?
Tvoji susjedi, prijatelji, kolege na poslu.
Šta kažu ,kakav si ti čovjek.

Jesi li danas tražio da samo tebi bude dobro ili si gledao da neka drugima bude dobro.
Kad si sretan ?
Kad sebi tražiš dobro ili kad drugima učiniš da bude dobro ?
Jesi li ti uopće živio ?
Ili si trošio dane i bacao ih kao bisere u nepovrat.
Gdje su tvoji dani ?

Hočeš li danas početi ispočetka ?
Što bi trebao činiti novo ako bi danas htio početi drugačije.
Kojeg zla i poroka bi se trebao odreći.
Što bi počeo raditi sutra ?

Prijatelji, na Zemlji nismo da nešto imamo.
Nego na Zemlji smo da nešto veliko napravimo.
Hočeš li sutra biti bolji ?
Hočeš li oprostiti svom ocu.
Hočeš li se pomiriti sa svojom majkom.
Hočeš li večeras pomilovati svog sina koji je teški ovisnik.
Što češ večeras raditi ?

Pogledaj lijevo i desno i reci tim osobama Ne boj se, bit će dobro.
Može vam se to na trenutak činiti da govorite u prazno.
Ali, kad ste to izrekli, vaše riječi su zakovitlali i zrak i srce , tvoje i njegovo.
U vama se počne nešto događati.
Ali još nešto.
Bog je čuo i Bog će učiniti da bude dobro.
Vi ne slutite kolika je snaga u tvojim riječima.
Tvoj organizam sluša što govoriš.

Pisali su mi sa Krka, gdje sam dva dana držao seminar, da se sada na Krku pozdravlja Ne bojte se bit će dobro.
A ravnateljice škola govore učenicima i kolegama profesorima Lijepo je što postojite.
Zakasnili ste, unatoč toga te volim.
Grad se mjenja.

Večeras smo ovdje da se promjenimo.
Neće tebe ništa promjeniti ako se nešto izvana promjeni.
Da ti večeras donesu neznam koliko kilograma jabuka,krušaka, torti nečeš biti sretan.
Ali,ako si nekome napravio dobro, ako si nekome obrisao suzu, ako si nekome samo dobru riječ rekao, ti si vječan.
To ti nitko oduzeti ne može.
Ali i tvoj organizam počinje rasti.
I tvoj mozak se rehabilitira kako kaže dr.Amen.

A sada se sjetite da ima netko ovdje koga nismo još pozdravili.
Hajde ga pronađite.
Da li ga vidite igdje ?
On je rekao Ja sam u vama i vi u meni.
Svi koju se se danas pričestili, ti si tabernakula.
Ali Bog ne može negdje biti.
Zašto ?
Jer on ne može ni negdje ne biti.
Svugdje je.
Ne treba ga tražiti.
Samo otvoriti svoje srce.
Otvoriti vrata, i reći Bok, kako si Isuse.
Oče Nebeski, jesi li dobro ?
Probajte tako jednostavno okrenuti se Bogu.
Jer Bog je tebe stvorio na svoju sliku.
On je tebe izvukao iz svog srca.
I kad te svi napuste, On će te voljeti.
Ima netko tko te uvijek voli.
Bez tog povjerenja u Boga, život zapravo nema smisla.
Ne ideš nikuda i od nikuda si došao.
Neznaš zašto tu živiš.
Važno je samo kakvom se Bogu klanjaš?
Da li Bogu koji te voli?
Ili Bogu koji te sudi ?
Kakav je tvoj Bog ?

A sada nešto o hagioterapiji.
Čovjek se od životinja bitno razlikuje po tome što čovjek misli, govori, stvara, smije se.
Čovjek zna za svoju bol, traži smisao.
Čovjek ljubi, čini dobro.
Čovjek je stvaratelj.
Poput Boga.
To životinje ne rade, ali te životinje imaju psihu i to neke vrlo razrađenu, ali ne misle, ne govore, ne stvaraju, ne mole.
Prema tome razlikujemo psiha nije čovjek.
I znati psihologiju znači ne znati čovjeka, ne poznavati čovjeka.
Čovjek je duhovna duša.

Kad kažemo duhovna duša, onda mislimo na to da je čovjek osoba.
Kad povrijediš osobu to je nešto najteže.
Bog je osoba i čovjek je osoba.
Čovjek može Bogu reći Da ili Ne.
Čovjek je slobodan.
I on pred Bogom stoji kao dva partnera.
I čovjek je svjestan sebe i svijeta oko sebe.
Čovjek je odgovoran.
On ima savjest.
Čovjek zna da mora činiti dobro.
Životinje ne mogu činiti dobro ili zlo, nego čine što im kaže instinkt.

Čovjek nije po psihi čovjek, nego samo po duhovnoj duši.
Filozofi, teolozi i neuroznastvenici kažu da postoji duhovna dimenzija čovjeka, postoji duhovna duša i po toj duhovnoj duši čovjek je čovjek, vrhunsko biće, on je kruna svega.
On je gospodar cijele prirode.
On je partner Božji.
S Bogom može razgovarati.
On može reči Ja ću biti ateist ili može reči Bože ja ću ti biti najbolji prijatelj.
Evo ti ruke.
Sve je u tvojoj slobodi.
Ta sloboda nije apsolutna kao u Boga.
Ti ne možeš svojoj slobodi reći Ja ću poletjeti u zrak.
To ne možeš.
Ali možeš sebi reći Hoću li sada šutjeti ili govoriti.
Hoću li sada oprostiti ili neću.
Ti možeš svojim mislima zapovjediti hoće li sada te misli biti pozitivne ili negativne.
Ti možeš odlučiti.
Zato kažu filozofi da je čovjekova sloboda bezgranična, ali nije apsolutna.
Božja sloboda je apsolutna.
To znači Bog uopće ne zna da postoji zlo.
Jer zlo je nešto čega nema.

Bog je samo apsolutno dobar, samo dobrota.
Čovjek je jedino sretan kada uđe u tu istu božju slobodu, u to da vidi samo dobro.
Tada češ postati zdrav.

Čovjekova tragedija je u tome što on razlikuje dobro od zla.
Što razlikuje bolest od zdravlja.
Što razlikuje dobre od zlih ljudi.
Kad budeš vidio u svakome čovjeku samo dobro i kad budeš u svom životu vidio da će biti dobro, ti češ biti kao Bog i tad češ ozdraviti.