Hagioterapija

Hagioterapija je izvorno hrvatski model pružanja duhovne pomoći , a razvio ju je dr.Tomislav Ivančić, profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Centra za duhovnu pomoć ( CDP ) koji primjenjuje hagioterapiju u svome radu.

Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju , patologiju duhovne duše , gdje u čovjeku nastaje zlo i razaranje njegove osobnosti i duhovne dimenzije, da bi otkrili uzrok tome i primjeniti pravu terapiju.

Hagioterapija je namijenjena za sve ljude, i ateistima i pripadnicima svih religija.

Hagioterapija nije molitvena terapija , niti kršćanska terapija , ona je prvenstveno prirodna terapija.

Hagioterapija se temelji na prirodnom moralnom zakonu.Bog je stvoritelj morala.U taj svijet koji je Bog stvorio , Bog je utisnuo svoj moralni zakon.Dao je čovjeku savjest, zakonitost dobra.

Čovjek ako je zao postaje nesretan i besmislen.

Duhovno zdrav čovjek je pošten , on je hrabar , on je strpljiv , on podnosi zlo , on prašta drugome. On je čovjek koji vjeruje , ima povjerenja u Boga i ljude. On voli prirodu i on osobito voli sebe. Duhovno zdrav čovjek je velikodušan , on je radostan , on ljubi , on je prepun nade , on živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti, on je vječan.

 Dok duhovno bolestan čovjek je onaj koji mrzi , koji je nestrpljiv , koji mrmlja  , ogovara , onaj koji nema nade , koji očajava , koji se razočarava , koji gubi snagu za život , on je bolestan i njega treba liječiti.

Službena stranica o hagioterapiji i vijestima o njoj je www.zmr.hr 

SVA PITANJA VEZANA UZ HAGIOTERAPIJU ŠALJITE NA E-MAIL ZAJEDNICE MOLITVA I RIJEČ uprava@zmr.hr,ili nacionalna.uprava@zmr.hr

Na ovoj stranici se mogu naći predavanja profesora Tomislava Ivančića u pisanom obliku

 

Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938. godine.Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije.Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Pročelnik je katedre fundamentalne teologije , bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre , član je uredništva i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja.Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područje njegovog znanstvenog rada su filozofija , teologija i književnost.On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere , Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije.Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije,gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka , a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti.

U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.

Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u zagrebu , inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve,osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ ( MiR ),te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.

U posljednom desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju.

Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Papa Ivan Pavao II izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije kojoj je presjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere , Joseph kardinal Ratzinger , sadašnji papa Benedikt XVI.